Grbovi Vojvodine Kranjske iz 1689. godine. Iz djela Johanna Weikharda Valvasora.
Trst (Triest)
Ljubljana (Laybach)
Grad Kamen , Slovenija (Stain)
Tinjan (Antignana)
Pazin (Mitterburg)
Gračišće (Gallignana)
Kastav (Castua)
Lovran (Laurana)
Rijeka (St. Veit am Pflaum)
Senj (Zeng)
Što se tiče našeg kraja. Valvasor naš kraj dijeli na Istru do Rijeke (Fiume ili Reka) do liburnijskog mora koje se zove Flanatički zaljev (Kvarnerski zaljev). Granice Vojvodine Kranjske opisuje ovako: »Danas su na sjeveru Koruška i Štajerska, na jugu Istra (gdje su najveći dio sela) i na Flanatički zaljev (koji se također naziva Golfo Carnero), odnosno liburnijski morski zaljev .
U 71. poglavlju 2. knjige stanovnike Istre naziva »dvovrsnima«, odnosno razlikuje prave Istrijane od Riječana, Dalmatinaca i Liburna. Razlikuje ih po ponašanju i svakodnevnom načinu življenja.
Slava vojvodine Kranjske (njem. Die Ehre dess Hertzogthums Crain) predstavlja vrhunac njegova djelovanja. Djelo je izašlo u Nürnbergu 1689. godine. Sa suradnicima, Valvasor je sabrao podatke koji su danas neprocjenjiv izvor za prikaz života prostora današnje Slovenije koncem 17. stoljeća. Djelo je vrlo opsežno: sadrži 15 poglavlja i ima 3532 stranice. Opremljeno je brojnim crtežima, što ih je nacrtao sam Valvasor koji je na svako svoje putovanje nosio knjigu za skiciranje i olovku. U 11. knjizi opisao je i tadašnjih 300 najznamenitijih gradova, utvrda i samostana. Premda je knjiga postala prava uspješnica, Valvasoru nije donijela zarade. Imao je prevelike trooškove u dvorcu koji je okupljao .
Valvasoru je za izvadjanje tako ogromnoga zadatka trebalo i suradnika svake ruke kao spisatelja, učenjaka, risača, pače i bakrorezaca«. Valvasor je sve njih okupio u svojem dvorcu u Bogenšperku kraj Litije u Kranjskoj, u kojem je uredio bogatu knjižnicu (sastojala se od knjiga, umjetnina, rukopisa, grafika i artefakata, sakupljenih tijekom mnogobrojnih putovanja) te osnovao radionicu i tiskaru za bakrorez.
Postao/la 
